jedro, tkanina ili folija posebna oblika razapeta uz jarbol, posredstvom koje se zbog djelovanja vjetra stvara porivna sila za pokretanje plovila. Sve do pojave parnoga stroja, početkom XIX. st., jedro je bilo glavno pogonsko sredstvo brodica i brodova, a danas se plovila njime pogone uglavnom radi športa i rekreacije. Isprva se izrađivalo od kože, hasure, pletera, a poslije od lanene, pamučne ili dr. tkanine (jadrovina). Suvremeno se jedro izrađuje kao tkanina od kemijskih vlakana velike čvrstoće, otpornih na atmosferske utjecaje. Najčešće su to poliesterska vlakna (Tetrylene, Dacron), za lakša jedra i poliamidna (Nylon, Perlon) ili poliakrilonitrilna (Orlon), dok se jedra vrhunskih svojstava izrađuju i od kompozitnih materijala, npr. ojačanih aramidnim vlaknima (Kevlar). Za manje se jedrilice i daske za jedrenje jedro izrađuje i od folije od polimernih materijala, a istražuju se i mogućnosti gradnje vrlo velikih jedrenjaka s krutim čeličnim jedrima. Kako bi se postigla idealna zakrivljenost i dovoljna čvrstoća jedra, posebna se pozornost pridaje njegovu kroju. Radi dodatnoga pojačanja obrubljuje se konopima ili vrpcama, a radi poboljšanja oblika u džepove nekih jedara umeću se tanke letve. Opremu jedra pretežno čine užeta i koloturnici za njegovo podizanje (podigači, izvlakači), smanjivanje ili kraćenje (kratice, konopčići) te za upravljanje njima (pritezanje i popuštanje prema vjetru s pomoću škota).
Prema namjeni jedro može biti glavno ili pomoćno, prema uvjetima uporabe radno ili olujno, a razlikuje se i više oblika jedara. Glavnim se jedrom ostvaruje veći dio porivne sile. Njegov je najstariji poznati oblik četverokutno križno jedro (prema egipatskom prikazu oko 3300. pr. Kr.), koje visi na vodoravnoj gredi (križu) učvršćenoj pri vrhu jarbola poprijeko na uzdužnu os plovila, pa je zbog toga prikladno za vjetar iz krmenoga smjera. Od XIII. st. na Sredozemlju se počelo rabiti trokutno latinsko jedro ovješeno o kosi križ (lantinu) postavljen uzdužno na os broda, što ga čini prikladnim za bočne vjetrove. Uklanjanjem trokutnoga dijela pred jarbolom, iz latinskoga se jedra najprije razvilo četverokutno oglavno jedro, a potom i sošno jedro, kojemu je prednja stranica razapeta uz jarbol. Početkom XX. st. ulogu glavnoga jedra preuzelo je suvremeno trokutno bermudsko jedro, koje se jednom kraćom stranicom pričvršćuje uz jarbol, a drugom uz pomičnu vodoravnu gredu (deblenjak ili tzv. bum). Kako bi se povećao učinak glavnoga jedra, s pramčane se strane jarbola dodaju trokutna jedra: flok (prečka) i letno jedro, za jak vjetar maleno olujno jedro, za umjereni bočni vjetar genova, a za krmene vjetrove veliki trbušasti spinaker.
